Prvi pomen imena Prača

0
468

Prača se prvi put pominje u poznatoj povelji Bele IV iz 1244. godine, kao posjed katoličke biskupije u Bosni „In comitatu Berez Pracha Byscupina vocata“. Ova povelja pripada latinskim izvorima.

Sredinom XIII stoljeća kad je povelja bele IV napisana, Prača je još uvijek imala žive tradicije nekadašnjeg čuvenog trga, čiji su počeci u predhistoriji, posebno iz razloga što je i u to vrijeme bila čuveni srednjovjekovni trg.

Prema svemu sudeći se u tom tekstu otkriva veličina i slava nekadašnjeg antičkog trga u Prači. Navodi iz ove Povelje mogu biti u vezi sa velikim antičkim značajem trga u Prači. Nekadašnju slavu, trg je uspio sačuvati i u srednjem vijeku, kao jedan od najpoznatijih bosanskih trgova.

Mnogi znanstvenici riječ Berez dovode u vezu sa Borčem – srednjovjekovnim gradom pod vlašću nekada moćne vlasteoske porodice Pavlović, no ova riječ ne pripada ni latinskom ni bosanskom jeziku. Riječ berez se dovodi u vezu sa grčkom riječi baros što označava „ugled, moć“, što je besprijekorna historijska atribucija Prače.

Dalje riječ Pracha byscupina, povlači pitanje da li je u Prači postojala katolička crkva, te da li je Prača bila biskupsko imanje? No ne postoji ni jedan historijski dokaz na osnovu koga bi se moglo zaključiti da se u Prači nalazila srednjovjekovna katolička crkva.

Da je neki čuveni katolički biskup stolovao u Prači, ne samo da bi bilo poznato njegovo ime i prezime, već bi to ostavilo traga i u arheološkim i pisanim izvorima. U pravilu veliki biskupi podižu samostane i crkve kojih u Prači – nema.

Byscupina – drugo ime za Praču najvjerojatnije je izvedeno iz grčkog naziva za nadzornika pračanskog trga i pračanske grčke kolonije, koji se u antičkoj Prači zvao episkopos (episkopos – nastaje piskup – biskup – Byscupina).

Grčka kolonija u Prači morala je imati svoju upravnu i političku strukturu i svoje „nadzornike“. Oni su na grčkom trgu u Prači imali političke i upravne funkcije. U Prači su dugo vremena grčki i ilirski jezik bili dominantni.

Kontinuitet velikog trga, Prača nastavlja i za vrijeme srednjovjekovne Bosne.