Hajde da ispričamo jednu priču…

0
2390

Zamislimo da se u jednom poljoprivrednom selu nekoliko domaćinstava počne baviti seoskim turizmom.

Nekoliko grupa gostiju stidljivo dođe i budu zadovoljni uslugom, kao i onim što su vidjeli, doživjeli i upoznali. Dolaze nove grupe. Postepeno se prosječan boravak sa jednog noćenja povećava na 2-3 noćenja.

Postoje veće potrebe za smještajem u selu, pa se još 2 domaćinstva pridružuju. Turisti žele sa sobom da ponesu neke suvenire, žele da kupe domaće proizvode, domaću hranu, sokove, med.

Oni žele da čitavu zimnicu nabave iz sela, jer su kod njih u gradu ti proizvodi skuplji i manjeg kvaliteta. To daje mogućnost ostalim domaćinstvima iz sela, koja se ne bave seoskim turizmom da turistima prodaju svoje proizvode i ostvare dodatne prihode.

U selu postoji nekoliko dobrih poznavaoca okolne prirode. Oni se sada angažuju kao vodiči za turiste. Za turiste se organizuju izleti i raznovrsne aktivnosti koje se dodatno naplaćuju. Lokalna kafana u selu postaje živopisnije mjesto, u koje tokom večeri sada navraćaju i turisti, što privlači i ljude iz susjednih sela.

Prodavnice u selu bilježe veći promet, kao i novootvorena suvenirnica.

Seoskom turizmu se okreće još nekoliko domaćinstava, a oni koji su krenuli prvi proširuju svoje kapacitete. Za turiste se kreiraju novi sadržaji, grade se novi objekti. Selo sada može da primi 50-ak gostiju u registrovanim ležajevima.

Opština ostvaruje prihode od boravišnih taksi. Razvoj seoskog turizma počinju da prate i mediji. Iako čitavu deceniju čekaju na nov asfaltni put, ove godine opština u budžetu izdvaja sredstva za tu namjenu, kao i za nov vodovod, a u selu se otvaraju ambulanta i kancelarija pošte. Slučajnost?

Domaćini koji se bave seoskim turizmom sada osnivaju udruženje i zajednički istupaju na tržište, kao jedna destinacija, sa udruženim budžetima za promociju. Sada se u selu može smjestiti i jedna manja ekskurzija.

Djeca nižih razreda osnovnih škola dolaze i uče o tradiciji, istoriji i naslijeđu, dok borave u nezagađenoj prirodnoj sredini. Sve više škola počinje da se interesuje za ovakav vid ekskurzivnih putovanja. Uporedo sa učenicima (koji dolaze radnim danima), vikendom dolaze porodice iz nekoliko gradova.

Prosječna zarada domaćinstva od seoskog turizma sada sa 200 eura mjesečno raste na 440 eura mjesečno. Mnoga od tih domaćinstava svoje poljoprivredne aktivnosti smanjuju na čisto simboličnu mjeru, jer više nemaju vremena za bavljenje poljoprivredom, kada veći finansijski efekat ostvaruju kroz turizam.

To dovodi do potražnje za hranom, koju će nabavljati kod svojih komšija. Te komšije više ne moraju da odvoze svoje proizvode svakog jutra do 35 km udaljene gradske pijace, već svoje proizvode prodaju komšijama koji se bave seoskim turizmom. Proizvodi ostaju svježiji, kvalitetniji i jeftiniji (jer je cijena umanjena za vrijednost transporta robe do pijace i cijenu tezge na pijaci).

Mladi ljudi ne napuštaju selo, jer ne žele da rade 14h dnevno u gradu za mizernu platu. Ostajaće na svojim ognjištima (gdje zarađuju mnogo više), dočekivaće goste i baviće se poslom koji ih čini zadvoljnim i srećnim.

Mještani susjednog sela, povučeni iskustvom iz prvog sela, kreću sa istom pričom, još intenzivnije. Gostima nude i neke drugačije sadržaje. Odlučuju se da privuku mlade ljude, kojima će pružiti mogućnosti da se u toku dana bave različitim ekstremnim sportovima u okolini sela, a uveče će se priređivati raznovrstan muzički program.

Dva sela se sada međusobno mogu posmatrati kao konkurencija, i tu će započeti stagnacija njihovog razvoja. Ali, dva sela mogu stupiti u partnerske odnose, udružiti resurse i potencijal i oformiti ruralnu destinaciju koja bi donijela jednu potpuno novu, i nama danas nezamislivu dimenziju razvoja seoskog područja.

Lijepa priča koja se iz trenutne perspektive može izjednačiti sa bajkom. Ipak, ova priča predstavlja miks nekoliko istinitih slučajeva iz svjetskih seoskih destinacija i njihove puteve razvoja.

Ruralni (seoski) turizam se oslanja prvenstveno na domaću tražnju iz urbanih područja, tako da bi njegov intenzivniji razvoj mogao da doprinese prelivanju dohotka iz privredno razvijenijih urbanih regiona u nedovoljno razvijena ruralna područja (turisti svoj novac zarađen u gradu troše na selu).

Tako bi seoski turizam doprinjeo bržem privrednom razvoju ruralnih oblasti, što bi uticalo na smanjivanje postojećeg jaza u stepenu razvijenosti ruralnih i urbanih područja.

 

turizamiputovanja.com