REPORTAŽA | Jedan dan kroz Praču i Hrenovicu

0
2709

Ovu martovsku nedjelju, članovi Udruženja Avantur su iskoristili za obilazak kulturno-historijskih lokacija u i oko Prače, a sve kroz realizaciju projekta “Visit Prača”.

Oblačno sarajevsko jutro nas nije spriječilo u našim namjerama da nedjelju iskoristimo na čistom vazduhu i u obilasku prelijepih i pomalo zaboravljenih lokacija nadomak Sarajeva.

Utrpali smo bicikla u kombi, kupili roštiljske kobasice sa planom da šta izroštiljamo i zaputili smo se ka Prači koja je 36 km udaljena od glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Dočekalo nas je sunce i svježi planinski zrak. Parkirali smo se kod opštine i krenuli u putešestvije. Prva stanica nam je bila tzv “Švapsko groblje” koje se nalaz tik pored magistrale koja iz Prače vodi ka Hrenovici i dalje ka Goraždu preko Hranjena.

Dalje kroz Pavlovac tunel stižemo do skretanja za nekropolu stećaka. Blatnjavi makadamski put nam baš i ne ide na ruku ali tišina i ljepota prirode otklanjaju sve nedaće.
Stižemo na nekropolu stećaka koja je u poprilično lošem stanju. Nekropola je presječena sa dva puta za izvlačenje drva. Jedan dio puta je išao direktno preko stećaka. Većina stećaka je pomjerena i oštećena dugogodišnjom nebrigom. Prije par sedmica na inicijativu općine Pale u FBiH – Prača i J.P. ”Bosansko-podrinjeske šume”, uređen je dio puta kako bi se zaštitio preostali broj stećaka i spriječilo njihovo daljnje uništavanje.

Ovo je prilika svima nama da se udružimo i zajedničkim snagama očuvamo neizmjerno blago kulturno-historijskih spomenika koje su nam naši preci ostavili. Ove vječite kuće dobrih ljudi srednjovjekovne Bosne najvjerovatnije pripadaju stanovništu iz obližnjeg starog grada Pavlovca.

Nakon kratkog odmora i fotografisanja nastavljamo ka ovom zaboravljenom gradu. Probijajući se kroz gusto rastinje dolazimo do prelijepe bukove šume čiju ljepotu mogu samo otpjevati proljetne ptice. Iza prelijepih stabala počinju se nadzirati zidine ovog srednjovjekovnog grada. Historijske činjenice kažu da je totalno napušten 1550 godine.

Njegovu veličinu i slavu potvrđuju ogromne zidine koje i danas stoje prave poput strijele. Na ordeđenim mjestima premašuju visinu i od 10 metara. Sklad i majstorstvo starih graditelja prosto plijeni divljenje sa svakim uzidanim kamenom. Obrasle mahovinom i proljetnim cvijećem svjedoče o slavnoj prošlost ovog kraja. Ovaj grad nikada nije detaljnije arheološki ispitivan, nikada se nije radilo na njegovoj restauraciji, ostao je tu da počiva zaboravljen od sviju.

Dobrih 2 sata smo proveli istražujući svaki pedalj srednjovjekovne utvrde pokušavajući da zamislimo život koji se odvijao upravo tu. Od rodnih livada sa voćnjacima, vinogradima, zvukovima starih alata do raskoši vlastele koja je tu boravila.

Napuštamo stari grad Pavlovac i vraćamo se u civilizaciju. Put nas dalje vodi ka Hrenovici, maloj varošici smještenoj u dolini rijeke Prače. Prate nas nizovi kuća, plodnih livada i dobrih ljudi.

Uhvaćeni na sred ceste u sred pljuska sklanjamo se u Lovački dom “Zahid Čaušević”. Vesela skupina lovaca nam pruža gostoprimstvo i nudi šta i da se prezalogaji. Tu saznajemo za rahmetli Nuriju iz sela Mahala i njegovu pećinu i pokušaj zidanja džamije na vrh brda, ali o toj priči i pećin drugi put. Lovački dom “Zahid Čaušević” zaista raspolaže impozantnim objektom sa kapacitetom za prenoćište – 20 osoba.

Nakon što je pljusak prošao mi nastavljamo dalje ka pećini Dugovještici. Poslije par kilometara makadamskog puta nailazimo na neprelaznu prepreku. Srušeni most i nabujala rijeka Prača.
U neposrednoj blizini se nalazi Ribarska kuća koju odlučujemo posjetiti. Prelijepo uređen objekat na samoj obali rijeke Prače smješten u kanjonu i sa ogromnim izvorom pitke vode nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Kako se približava crni oblak odlučili smo da ćemo sačekati još jedan pljusak da prođe roštiljajući naše kobasice 🙂

Nakon prijekopotrebne klope (a neki od nas su baš bili gladni) istom rutom se vraćamo ka Prači.
Mrak nas hvata ispred restorana “Palić” gdje svraćamo kod uvijek srdačnog i gostoljubivog domaćina Rijada Palića. Jedna kafa za drugom uz priču i ugodnu rustikalnu atmosferu samog restorana, sa nezaboravnim utiscima same ture, završavamo ovu našu putešestviju.

Do naredne avanTure!