Prača kroz historiju

Historija

Prača je gradić s dušom. Njegov neodoljivi šarm zrači sa mnogih kulturnih slojeva, koji i dalje izviru iz najdubljih povijesnih dubina. Kao urbano naselje traje od Rimljana i Bizanta, preko srednjovjekovne Bosne, Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, sve do današnje Bosne i Hercegovine. Nikada nije nikoga ostavljala ravnodušnim, uvijek je bila po mjeri čovjeka.

Na pitanje otkada postoji, danas nije teško odgovoriti. Arheološka istraživanja pokazala su prisustvo ostataka kulture Ilira, imenom najstarijih stanovnika Bosne i Hercegovine. Pored ilirskih gradina, posebno su interesantne nekropole u kojima su pronađeni predmeti od bronze – nakit, oružje, posude i drugi artefakti. Njihova starost upućuje na početak I milenija pr.n.e.

Iz doba Rima ostali su tragovi rimskog puta koji  je vodio od Prače prema Sarajevu. U Prači su pronađeni brojni i raznovrsni primjerci rimskog novca, pa čak i ulomci starogrčke keramike! Pronalazak novca govori da je Prača bila važno trgovačko naselje i da se tu odvijala intenzivna robna razmjena. Ovo naselje obezbjeđivala je veća vojna formacija na nivou kohorte (1/10 legije).

I u srednjem vijeku kroz Praču je prolazio karavanski put. Tako će se i  trg u Prači još više utvrditi. Ostaci moćnih bedema i drugih fortifikacionih objekata i danas se mogu vidjeti na mjestu utvrde feudalne porodice Rađenović – Pavlović.

Prača je u srednjem vijeku održavala intenzivne trgovačke veze sa Dubrovnikom. Sačuvani ugovori ukazuju na izvoz voska, stoke, i stočarskih proizvoda, viškova žitarica itd., a uvoz soli i tkanina.

Osmanski defteri (popisi) govore da su na ovom prostoru bili aktivni rudnici željezne rude. Već od druge polovine XIV st., Prača doživljava društveni i ekonomski napredak da bi se u XV st., formirala u vareško naselje. Prača je bila jedan od centara domaćeg poslovnog svijeta. Ističe se po broju trgovaca i po visini kapitala.

Bogumilstvo je za medijevalnu Bosnu i Hercegovinu, a za ove prostore, nezaobilazna pojava. Ovo neomanihejsko učenje plemenite hrabrosti i moralne čvrstine nije moglo opstati u agresivnom okruženju. Stvaralačke ideje bogumila snažno će se manifestirati u izradi nadgrobnih spomenika u kamenu – stećaka. Na području Prače nalaze se lokaliteti sa stećcima vrlo značajnih i karakterističnih svojstava. To se odnosi na lokalitete Komrani, Čemernica, Toplik i dr. Za jedan stećak u Topliku kaže se da je najviši u Bosni i Hercegovini.

U vrijeme Osmanlija još više će porasti privredni značaj Prače. I ovdje Osmanlije dolaze sa bogatom tradicijom izgradnje urbanih naselja, pa će i ovdje ukupni društveni život doživjeti procvat.

Osmanlije su i ovdje donijele orijentalno-islamski ukus za uređenje stana, džamija i drugih enterijera, gdje je ćilim obavezan rekvizit. I danas se kreativnost žena s ovih prostora najbolje pokazuje u njihovom tkanju, vezenju i čipki.

Stanovnici Prače posebno i s ponosom ističu ličnost Semiz Ali-paše, koji je rođen u Prači. Bio je veliki vezir sultana Sulejmena II od 1561. do 1565. Njemu se pripisuje Mahalska džamija i naziva se Semiz Ali-pašina.

Ova impozantna građevina sa vitkom munarom porušena je 1992. godine, a na istom mjestu izgrađen je novi objekat džamije. U nju su ugrađeni pronađeni elementi stare džamije.

U blizini džamje nalazi se turbe sa kupolom i prozorima od perforiranih ploča sedre. Narodno predanje kaže da su tu sahranjeni Semiz Ali-paša i njegova porodica. Ovom velikom veziru pripisuje se i hamam (javno kupatilo), koji se nalazio uz nekadašnju džamiju u Čemaluši.

U blizini sela Pavlovića nalazi se nekropola starih nišana. Na jednom nišanu sa turbanom isklesani su luk i strijela piramidalnog završetka, predstavljeni su sablja, sjekira i štap; a na trećem se vide sjekira i polumjesec sa zvijezdama. Svi su visoki oko 2 m. U blizini se nalazi i nekropola stećaka.

Na prostorima općine Pale-Prača postoje mnoga kulturna dobra, objekti spomeničke i prirodne baštine, koji su za naučnu i kulturnu javnost ostali nedovoljno poznati, a mogli bi biti generator turističke privrede.